Kad državna vlast preuzme vlasništvo nad privatnim sektorom. Nacionalizacija je bila popularni dio mješavine u zemljama s miješanom ekonomijom između 1945. i 1980., nakon kojih je privatizacija tvrtki u državnom vlasništvu postala izrazito popularna. Udio javnog vlasništva u raznim zemljama uvijek se značajno razlikovao. Nacionalizacija se provodila zbog raznih razloga unutar raspona od socijalističkih ideologija do pokušaja otklanjanja primjera tržišnih neuspjeha. Rezultati nacionaliziranih tvrtki često su, iako ne uvijek, bili slabi u usporedbi sa svojom konkurencijom iz privatnog sektora. Poduzeća u državnom vlasništvom često su uživala zakonom omogućeni monopol, i manjak konkurencije značio je da su bila slobodna od zahtjeva za djelotvornošću. Političari se često miješaju u važne odluke uprave, time otežavajući uvjete za nepopularne odluke vezane uz plaću, zatvaranje tvornica i ukidanje radnih mjesta, osobito kad postoje snažni sindikati u javnom sektoru i državna vlast naklonjena sindikatima. Politički nametnuta financijska ograničenja mogu prisiliti tvrtke u javnom sektoru da smanje investicije. Iako se privatizacija nije pokazala univerzalno blagotvornom, sveukupno gledajući povećala je ekonomsku djelotvornost.